beats by dre cheap

Siberia

Otvorih stranicu bloga i spontano skrolajuci procitah jedan dio tekstova ovog i mog drugog (starog) bloga i neka me kao (pozitivna) sjeta obuzme. Milion nekih misli se probudi koje su hibernirala zadnjih deset godina.
Prvo pomislih kako nema smisla pisati nesto ovde jer kao pripada nekom drugom vremenu. Sigurno sam u pravu. I onda naravno, hajde da nesto napisem. O cemu razmisljam nakon par dana, a inspirisan svojim ( pomalo ili ponaked 'popuno' djetinjastim) filozofiranjem? Time kako zavidim sebi 10 godina mladjim. Puno sam slobodnije razmisljao a znao puno manje. Jos jedna potvrda da je put zanimljiviji od cilja iliti finalne destinacije. Cak i ako je finalna destinacija relativna, tj. kao pit stop neki. Gledajuci sa te tacke, meni je uvijek put zanimljiviji. Draze mi danas kako sam grijesio trazeci nego danas kad manje grijesim ali i manje trazim. Jer se ponekad umislim da sam (stosta) nasao. Evo par recenica, i vec pocinjem da petljam. i zaplicem a u isto vrijeme pomislih kako sam uvijek zelio biti bolji pedagog u mojem baljezgarenju. Kad hocu, danas definitivno mogu. Ali uglavnom necu. Jer je dosadno tako. Nema neke potrebe da te ljudi razumiju kao da si dobro osmisljena reklama. Kad odmah dobiju tu poruku (oobicno jednu i to vrlo preciznu i konciznu) - onda je gotovo. Onda sve staje i nema nista do slijedece. Sunovrat. Zamisli da svi tako uvijek komuniciraju. A zapravo sve (ono 'pravo') se desava u toku komunikacije. Kad je poruka primljena i shvacena - it's all over.
...
Jos samo jedan izgovor da ne gledam u srednji ekran - pijem kafu i odmaram oci na ovom desnom. Pogledom ispod srednjeg da se prebacim na lijevi i promjenim pjesmu u slusalicama. Sound za odmor kaHveni: Monster truck - Don't tell me how to live.

#Sectio Divina
http://sectiodivina.blogger.ba
26/07/2017 10:31