#Sectio Divina

the moRe one knoWs, the less one beLieves

18.11.2009.

zombiji i virusi i H1N1

Da, istina je, ja sam teski fan filmova o globalnim virusima (think resident evil, 28 days after ..) i naravno zombijima svih vrsta (dawn of the dead...). Jednostavno su mi nekako u fazi sa mojom percepcijom sta je zabavno za gledati (naravno ne ekskluzivno no to nije ni poenta). Sad, dok sam bio u wc-u na poslu (totalno ne vezano ali eto) pade mi na pamet jedan moguc razlog zasto mi se svidjaju te teme. Vjerovatno sam u zabludi ali I'll giv it a traj.
Posljedica rata i silnog, ne samo ubijanja nego vise destrukcije i osjacaja nepravde, nemoci i sl. koje opet, vode ka nekakvoj teznji za ispravljanjem te nepravde, dodju ovi zombi filmovi kao idealno rjesenje. Kako? Pa fino. Kako sam ja pacifista (ogrizeni) nakon svog onog rata i sranja sto sam se nagledao (i pored toga sto me jos uvijek ali samo u glavi - nista se to ne vide 's vana' -trzaju petarde i sl.) ne mogu da sazvacem ideju o ubijanju drugog ljudskog bica. Cak ni teskih monstruma poput mladica, karadjica i sl (malo slovo..). Eh! Zombiji su nekako kao biljke cak i vegetarijanci mlate (biljke..). Kad bi, naravno na nekoj drugoj planeti (?!) bilo masa tih zombija, i ja sam nekim nad-naravnim mocima poslat tamo (citaj: alien, heroes, matrix..) da spasim kojekakve ljude, to bi mi cak bilo ok. Znaci priznajem osjecaj agresivnosti ali je prilicno izopacen (rekao bih na prilicno pozitivan nacin).

Da ja to pojednostavim malo, kad bi morao/trebao cini mi se da bih mogao ubiti ponekog zombija posebno sa nekim plazma/super-gun-om (ako ih ima na raspolaganju). Mislim da bi nekom psihijatru svanuo dan kad bi se zarovio u ovu moju glavu, ili cak samo da me malo slusa - recimo koji sat.
-- Treci dan nakon vakcine za ovu H1N1, i ruka me razvaljuje ali temperatura je prosla?! Boze sacuvaj, gdje ide ovaj danasnji svijet.. Utjeha je, kako doktor lijepo sroci, sto te vise obori vakcina a to bi vise stradao od same gripe..HM...

08.11.2009.

keep on moving

i made a li'lle tea if you know what i mea'
it's all right just keep on moving..
kasno je i dodjoh kuci poslije par piva sa cvrstom namjerom da nastavim raditi na projektu koji sam ranije danas zapoceo. Dodjoh, vidjeh, zapoceh i mahom odoh u drugu sobu za komp da nesto 'trazim po netu' sto mi je palo na pamet. Na nekakvom forumu se registrovah da bih mogao da odgovorim na nesto i iskoristih ovaj mejl koji koristim za ovaj blog (drago mi ime, padne mi na pamet kad mi zatreba kakav alias). Otvorih mejl da aktiviram akaunt za forum i pogledah da me je par ljudi dodalo u favorite i prirodno, otvorih blog i vidjeh da nisam pisao godinu dana.  Sad, ne bitno sta kako, niti trazim neki poseban razlog da shvatim sto nisam pisao, ali cinjenica je da nemam osjecaj da je proslo vise od godinu dana od zadnjeg posta (nekako mi se cini da sam ipak nekako 'aktivan' iako nisam ni reda napisao). Cini se da sam par puta cak i otvorio ovaj prozor 'novi post' i cak poceo nesto i pisati ali nista nisam zapravo dovrsio. Uvijek nesto prekine 'flow'..
No sad sam odlucio da cu napisati post pa makar. Cak sam si i pripremio mini nagradu za taj 'trud' gleda mi se nesto besmisleno pred spavanja a nova sezona dextera je onako taman za ovo doba noci. Smoki i pereci na stolu pred tv-om perfektna motivacija. Ali ne smijem to ni dodirnuti (iako sam extremno gladan) dok ne budem zadovoljan sa kolicinom slova u ovom prozoru.
Dosta vise sa ovim dosadnim uvodom. Nekad sam cini mi se spomenuo sta mi je ideja bila sa ovim blogom ali nikako da je i realizijum na bilo kakvoj skali. Osim na onoj filozofskoj/ljudskoj - djeli misli ne bi li svi bili bolji od tog medju-djeljenja : nekako ja vjerujem u to. Bilo kakvo znanje ako se prenosi multiplicira mjenja i razmjenjuje mora rezultirati u nekakvom boljem sutra ma sta to znacilo. Pogotovo na mikro-nivou drustava. Pisao sam milion puta o degenericnom nacinu 'biznisa' u nasoj nam zamlji gdje je zloupotreba znanja/sredstava postala skoro jedini nacin zarade (iliti profita bilo kakve vrste). Ja mozda licno ne mogu doprinijeti puno ali vise nego rado djelim to sto znam. Ljudi oko mene (van ovog alias'svijeta) znaju da se bavim kojekakvim cudnostima i steta je to ne podjeliti i skratiti vrijeme smirglanja skillsa onih koji mozda ne zele ni da se pocnu baviti necim od ciste predrasude da je to tesko ili komplikovano. Da budem (napokon) konkretan, moj zadnji hobi/zanimacija/izazov je pravljenje tvz. boutique gitarskih pedala/efekata. Ko ne zna o cemu se radi a gitarski efekti su mu/njoj bitni/zanimljivi pitajte slobodno. Uopste nije tesko a rezultati su (zavisno od ulozenog vremena/truda) stvarno fantasticni. Kao sto rekoh, kome je zanimljivo mislim da mogu ako nista pomoci oko motivacije a naravno i samog procesa kroz moje iskustvo. Recimo, da je meni neko rekao prije godinu dana da cu ja ovo raditi sad ja bih vrlo sarkasticno 'objasnio' kako je to uzaludno i besmisleno u ova nasa 'moderna digitalna doba'. Oh kakva zabluda. Kad sam bio mALI ustvari u vrijeme gimnazije nekad, sjecam se da sam pravio jednostavna pojacala i distorzije i cak zaradjivao pomalo na tome. hehe sjecam sam da sam 'usavrsio' nekakvu (sigurno ocajno loseg zvuka) distorziju koju sam u principu od nicega mogao napraviti za jedno vece i da sam je prodavao za 15 km. Boze sacuvaj. No eto, trebalo mi je vremena da se vratim ovome i totalno sam hooked up. Poslije posla zurim kuci da radim na ovome i vec razmisljam kako da pokrenem neki community na ovu temu. Ko ne cilja visoko..

Osim toga, ova voda na stolu se vec ugrijala a ruke ne osjecam.. kao da odnekle puse smrzoh se. Uhvatih se sam u sopstvenoj korupcijskoj obmani. Pokusavam da si objasnim da mi je hladno jer sam gladan i da mi je najpametnije da se ostavim ovog pisanja i da odem jesti smoki. Reagujem hladno i odlucno - ne. Kad osjetim da sam gotov sa postom..

Vidim gore ove reklame sa xafs.ba portala i sjetih se svojih rijeci prije 5-6 godina kad sam sa drugom pricao na temu 'sta bi se moglo pametno uraditi' u SA a pada pod domena nekakvih skillsa koje imamo i jedan takav xafs.ba (samo sto sam ga ja zamislio drugacije - puno jednostavnije zapravo) je upravo bilo nesto u sto sam bio totalno siguran da ce 'poklopiti'. No niko me nije ozbiljno shvatio. Opet, pazljivom citacu je jasno zasto to ja nisam sâm napravio. Poenta je da treba vjerovati (ma nemoj) osjecaju, onom prvom, i djelovati po ockham's razor principu. Zapravo ovako: vjeruj u sebe - tacka. Umara me ova prica sa ljudima koji su na pola puta ka depresiji (kazem jer sam bio tu) a zatvaraju sva vrata ka necem boljem. Sta hocu da kazem: Ako ti se cini, pri prvoj pomisli, da ces biti najsretniji ako prodajes grozdje na uglu ulice - ne slusaj mamu/tetku/cika saliha i zaboravi medicinski fakultet/arhitekturu/(zaboravio sam sta je ono cika salih govorio) - kad se probudis slijedeci dan (ili zivot for that matter) osjecat ces se bolje. Boli samo na pocetku.
Dosta - vidimo se uskoro.

16.09.2008.

A man-in-the-middle

Upravo sam rucao, i popio trecu konzervu kole od jutros kafa je na broju 2 i jedini nacin da ne zaspem na poslu poslije loseg sna sinoc jeste da radim nesto sto hocu a ne sto trebam. Tu ulazi blog u igru. Sjedim na novom poslu i vec primjetim kako mi je sto praaavo prasnjav nakon samo 2 sedmice rada, iako ja to cesto "raspusem". Mislim da sam razvio neku kretensku alergiju na prasinu...

Naslov ovog posta bi mogao da stoji za dosta toga no trenutno sam fokusiran na tvz profesionalno znacenje sto me mori zadnjih dana/sedmica. MITM je osoba ili nekakva masina koja moze da izvrsi napad na komunikacijski kanal izmedju A i B, lazno se predstavljajuci kao B za osobu A i vice versa. Eh kako se ja bavim pojmom sigurnost to mi predstavlja veliki problem. Kako mi vecina dobrih ideja padne na pamet pred spavanje tako sam i u ovom slucaju dosao do prilicno sigurno zakljucka da je ovaj problem nerjesiv. A kako mi po naravi nikako ne lezi da prihvatim da je nesto nerjesivo ovo me bas mori. Pokusavam da formuliram nekakvu teoriju oko ovog pitanja ne bih li dokucio da je stvarno nerjesivo. Problem se sastoji u tome da ne postoji nacin da se osobe A i B identificiraju jedna drugoj u nekakvoj komunikaciji ukoliko zajedno ne posjeduju neku "shared secret" ma sta to bilo. Ako neko ima neku ideju koliko god mu se cinila luda i nemoguca, feel free to share, mozda se nesto i moze s tim...

Za sve vas koji zivite manje ili vise u raznolikim digitalnim prostorima vas ce differo otkriti bolnu cinjenicu. Sigurnost de facto ne postoji u tim prostorima. Svaki put kad vidite onaj mali katanac u dnu explorera ili mozille prilikom recimo placanja racuna preko interneta, narucivanja knjige sa amazona i sl - sjetite se da je to sve "na povjerenje" sto bi se u narodu reklo. Priroda stvari je takva da je skoro pa nemoguce napraviti siguran nacin da prenesete nesto od A do B. Ko se manje vise bavi kompjuterima i sl. prepoznaje i mozda se manje vise slaze sa mnom a svim skepticima zelim: sretno! Da ne ulazim u detalje ovog problema, mogu da zakljucim da je sigurnost iz teoretskog domena potpunosti svedena na vjerovatnocu izmedju 0 i recimo 99% s tim da od nekih 50% navise kosta jako puno. Ne para nego strpljenja. Sto vise razmisljas o sigurnosti postajes vise paranoidan i uvidjas rupe koje bi se mogle iskoristii za kojekakve napade. Da bih si uljepsao dan i romantizirao struku mogu reci da je moja uloga viteska - samo sto zmaj kojem odsjecam glave stalno stvara nove. Mnogoglavi zmajcek.

Kolega pored mene misli da testiram novu kriptografsku shemu (pisuci svoj blog) ili da samo nalazim za fun pisuci random characters. Zanima me da li mi pada kredibilitet u njegovim ocima ili sam mu samo vise mistican? hmm

22.07.2008.

Glu dream

Neke misli koje mi dodjose pred san (ili mozda na samom pocetku sna) a kako se rijetko sjecam sta sam sanjao bolje da zapisem pa da nekad u prikladan trenutak razvijem u nekakvo decent razmisljanje. Prvo lista: karbofix (njam njam), oho, sintelan, super ljepilo (iliti kontakt ljepak), dvokomponentno, drvofix. Ovo su ljepila koja mi prvo padaju na pamet kad su jeli, ljepila u pitanju.

Sad, ako apliciramo ljepilo kao nekakvu metaforu za to sto nas veze za druge ljude dobijamo slijedece:
- Karbofix: kao sto je poznato ljepi samo papir i prilicno slabo drzi. Bjelkasto providan i prilicno krhak. Takvu vrstu veziva vidimo recimo kada smo jako mladi jer takve veze traju kratko i prilicno su krhke i osjetljive. To je takodje jedno od prvih ljepila koje je ako nista moja generacija prvo otkrila nekad kad smo ljepili kojesta na o.t.o. ili mozda kad smo punili herbar ili nesto slicno. Bilo kako bilo vezem karbofix za 'pocetak'.

- Oho/sintelan: prilicno dobro ljepilo. Nakon karbofixa ovo ljepilo dodje kao prvo sazrijevanje u ljepljenju. Drzi dosta dobro ali trazi da se (kao i sintelan) ostvari jak kontakt u pocetku i onda je ok. Takodje mirise dobro. Analogija sa ljudskim relacijama je introdukcija termina - sex. Sintelan je uvijek bio pomalo tabu jer se koristio i u kojekakve inhalatorske obicaje pa je bio kao 'malo' zabranjen - otprilike kao sto je i sex 'malo' zabranjen nakon naivnih 'veza' iz cetvrtog osnovne koje simbolizira karbofix.

- Super-ljepak: Drzi odlicno, djeluje brzo i vrrrrlllo je univerzalan. Trazi cistocu znaci da bi vezao jako obje strane se moraju ocistiti od 'stranih tijela' i drugih necistoca jer u protivnom ni super ljepilo ne garantuje da ce dvije strane ostati vezane dugo. Ostvari li se dobar i jak kontakt u pocetku velika je vjerovatnoca da ce ova varijanta drzati dosta dugo i jednako jako. Mozda i najbolja metoda.

- Dvo-koponentno: pomalo zastarjela metoda koje se sjecaju mnogi kao vrlo popularnu iz casopisa uradi sam sa kraja osamdesetih. Ona manja tuba sa obicno crvenom masom (na koju ja gledam kao 'zacin') je ta koja odlucuje jacinu ali ne treba pretjerati ni sa 'zacinom' jer onda veza postaje jaka ali krhka vremenom. Komplikovana za kositenje ali za znalce daje obicno dobre rezultate.

I na kraju stari dobri drvofix. Najbolje rezultate daje kada recimo (koristim primjer) imate jedan tipl (dibl?) koji ide u za njega napravljenu rupu (otvor). Sto bolje pase rupa za ovaj mali drveni izrastak to bolje vezivo. Ljepilo dodje naravno kao adheziv ali i kao lubrikant prilikom spajanja tipla sa otvorom. Nepotrebna recenica ali kad je blog u pitanju nema brisanja.

Eto. Teza je stvorena pa nekad uz kafu ili pivo ce da se razvije u nesto ili nista.
Back to work.

09.07.2008.

Eksperimentalna nedelja

Ove nedelje je vas i nas? differo imao jedan eksperimentalni dan i ovde prezentiram rezultat za slijedeca velika pitanja. Razlog za jedan takav mini-projekat je citanje mog omiljneog kad-nemam-sta-pametnije-da-radim-magazina ilustrated science. Za razliku od njih, koji daje odgovore na vrlo ocigledna pitanja koja se svi mi pitamo kao npr. ima li svemir kraja, koliko je preostalo bijelih tigrova u africi itd. ja sam se zanimao za neka druga pitanja koja nam dolaze rijetko ali za koja bi jednako rado nasli odgovor a mr. google slijeze ramenima i kaze ne znam i srdacno nudi bestplatne porno stranice. Here comes rezultat ovog mini-projekta:

1. Pitanje: Moze li se 'otkraviti' snicla fenom za kosu?

Rezultat: Zalba od komsije (na lijevoj strani od mog stana) zbog fena koji je radio konstano izmedju 02 - 06 u subotu navece, i veliki rizik od kolapsa licne ekonomije kad racun za struju sleti u sanduce.

2. Pitanje: Ako slomijes sve kosti u kaziprstima na obje ruke, da li je moguce svezati cvor sa ta dva prsta?

Rezultat: Negativan. Cak i ako funkcionise u teorije tesko je svezati cvor sa ostatkom zdravih prstiju koji nisu kaziprsti.
 
3. Pitanje: Koliko se dugo moze citati magazin na nekom potpuno nepoznatom jeziku i klimati glavom potvrdno dok ne budes totalno isfrustriran dosadom?

Rezultat: 6:33 minute.

4. Pitanje: Da li muske genitalije postanu glatke kao kugle za bilijar ako injiciras botox u 'njih'?

Rezultat: Setnja od/do univerzitetskog klinickog centra bez zaustavljanja.

5. Pitanje: Stoji li stara klauzula: Mala stopala mali penis, velika stopala veliki penis?

Rezultat: Negativan. Equus caballus iliti narodski stari dobri konjo ima jako mala 'stopala' a eto, opet... jeli..

Dosta sam se pretvarao da radim, kontano tipkanje moze zavarati sefa jedno vrijeme ali niko, ama niko nije toliko produktivan i zato: back to work.

02.06.2008.

Highlight the day

Ispit bio prosao kao da nikad nije bilo. Sjedim na poslu zadnja dva sata, stigao sam uraditi manje vise sve sto mi je planirano danas i sta da covjek radi do kraja radnog vremena? Skoro da minedostaju poslovi gdje te neko tlaci cijeli dan i drzi uposlenim da ne znas ni gdje si... not.

Jos uvijek se nisam dovoljno opustio poslije ispita i trebat ce mi sigurno jos neko vrijeme da se naviknem da kad nisam na poslu, nisam obavezan da uradim ama bas nista. Nekako cijeli zivot nesto ucis i kad god sam 'slobodan' zapravo nisam jer nesto ceka, knjiga, ispit, google, nesto. Nije ovo lose, sigurno ce mi se svidjeti kad se navknem, zapravo toliko vjerujem da ce mi se svidjeti da nema sanse da mi se ne svidi.

Moram samo naci neki novi challenge koji ce mi davati isti kick kao kad rasturis tezak ispit.. Posao je ipak samo posao..

24.05.2008.

GoogEl spajder

Slusam depeche i pijem vodu iz plasticne case. Ne znam sto mi je mrsko da uzmem staklenu jer stvarno ne volim da pijem iz plasticne, jezim se od toga, ali bukvalno. Ako bas mogu da biram onda biram casu od eto tanjeg stakla, nekako sve tastes bolje. Kad smo kod toga, zasto svaka familija posjeduje makar jedan komplet kristalnih casa (koje obicno imaju jako tanke 'zidove') ali ih nikad ne koriste? Ocigledno jer nesto vrijede, ali halo, sto si ih kupio ako ih ne koristis. Npr. neko ih rabi u nekim, sebi, specijalnim prilikama. Ali specijalna prilika je samo po sebi vec specijalna. Zasto ne uzeti jednu takvu casu neki totalno dosadan dan i jednostavno napraviti ga malo 'specijalnim' pijuci iz 'specijalne' case? Nekad mi se cini da samo ja ovako razmisljam.. nikad da me neko potvrdi a nekako kao da imam neki gen samopouzdanja koji nikako da se pokoloba pod najezdom ovih - ne-potvrda.

Da nastavim od proslog posta, slijedece sedmice mi je zadnji ispit na faxu. I sad kao ucim za taj ispit. Tj cijeli dan ucim ali mi se nikako ne dâ da uhvatim neki flow. Volja ne postoji ni u tragovima. Zapravo mi se radi mada sam radio cijelu proteklu sedmicu i valjda to nalazim zanimljivijim trenutno. Potrebna mi je ona, opet napominjem, 'zadnja' injekcija racionalnosti makar i na silu koja mi kaze da uradim ovo kako treba jer ce mi biti drago poslije. Best buddy je otputovao na 5 dana do svoje drage sto je samo dobro jer je on mozda jedini koji me moze odvuci na neke hedonisticke strane koje jedna subota tako rado nudi. Ne pomaze ni to da sam mamuran poprilicno od juce. Jedan drug je, nakon mnogo godina, posto single iako svojom voljom to je uvijek tesko. Zbog-radi-posto-jer smo morali da malo cheer up i eto, kao puz gmizem kroz ovu subotu sa ovom blaskavom vodom (blaskavo nije prava rijec, morao sam da je izmislim da bih opisao ukus plasticne vode).

Ponekad pomislim da imam dijabetes jer, isto tako ponekad, idem jako cesto u wc (no 1). Ne bi bilo lose da imam malo vise medicinske expertize i eliminisem ovake glupave misli jer lijen za takve stvari mrsko mi da goglam i saznam vise o tome. Svidja mi se vise da o tome samo razmisljam. Back to ucenje..

22.05.2008.

Takeoff

'Dzes ti u pola tri, eva ja sjedim za kompom i 'radim', tj cekam neki mejl da bih nastavio raditi a posto mi se ne surfa (svaki put kad 'samo surfam' nesto kupim online a to mi se ne radi!) rekoh sebi hajd da vidim sta mi je sa blogom i gle cuda nije ga niko obrisao. Kako ne bih samo objasnjavao sto nisam pisao bolje je da napisem nesto sta sam to radio dok nisam pisao blog. U zadnje vrijeme je period prelâza iliti sto ja zovem period 'posljednjih' i 'prvih'. U ponedeljak je bio dan zadnjeg predavanja na faxu (kad sam zavrsavao fax i imao to 'zadnje' predavanje nisam imao isti osjecaj jer sam znao da cu nastaviti studije), no sad je bas bas bas zadnje jer mi se ne studira vise. Zadnjih godinu dana sam i poceo raditi ovaj put 'smislen' posao sto bi mama moja objasnila kao tvz. 'posao u struci' hehe - stara garda..

Neki dan mi prijatelj rece kako mu se cini da sam u najboljem periodu zivota (kako me on zna jeli..) pritom misleci kako mu izgleda da mi sve ide od ruke i da sve u svemu nemam nikakvih problema i sve goes with the flow. Naravno mogao sam da shvatim kako to on vidi na taj nacin jer je to upravo onaj nacin kao kad sami gledamo 'unazad' analizirajuci protekle periode. I kad to radim na taj nacin i ja bih mogao da se slozim. Medjutim kad si U tom periodu znas da sve sto vrijedi ne dolazi lako pa ni ovo sto ja trenutno 'zivim' nije 'tek tako' vec trazi extra napor, trud i planiranje. Dosta toga sto je baza za zivot danas je preduslovljeno mnogim stvarima koje uradimo prije ali ipak.. Bilo bi fino kada bi mozak mogao da sinkronizira ova dva nacina rezoniranja i da nam dâ malo mira i osjecaja zadovoljstva dok radimo to sto radimo da bi (p)ostali sretni. Stvari/zivot jednostavno funkcionira drugacije..

Razmisljao sam dugo da pocnem doprinositi na neki nacin sirenju nekih smislenih stvari u kojima ja mogu da doprinesem pisuci o njima i na taj nacin da budem koristan ljudima kojima mogu olaksati ili umanjiti problem ili samo inspirisati o stvarima o kojima ja kao eto, nesto znam. Nekad davno na starom faxu sam napravio neku stranicu o sebi kao i mislio sam tamo da postiram neke programe ili rijesene probleme (neke na koje sam licno ponosan/zadovoljan neke samo zato sto znam da su potrebni drugima) ali to nikad ne uradih. Ponekad kad i sâm nesto googlam a ne mogu da nadjem razmisljam:  a sto ovo nikad niko nije stavio na internet? Recimo kad hocu da rijesim neki problem sta god to bilo, nekako Znam da je to neko garant negdje u svijetu vec rijesio ali eto nije vjerovatno iz slicnih razloga mogao/htio da objavi. Bit ce da je i ovo samo jedan kvazi pokusaj samo-nagovaranja i jos gore - zalopojka o neostvarenim mini-projektima. Ali ne odustajem, mozda otvorim neki drugi blog (kad na vrbi ..). Joj jesam lijen ponekad.. no mogu se Uvijek tjesiti kako radim neke druge 'smislene' stvar pa ubirem 'poene' svakako.

Hehe upravo mi se realizovalo kakav je osjecaj kad hoces da osvjezis blog a nisi to uradio jako dugo.. otprilike kao kad pocnes da ucis neki tezak ispit pa ne znas gdje bi poceo i svaki red koji procitas/napises se cini besmisleno malim u poredjenju sa obimom tog ispita. Ali svaki ispit se polozi ako hoces, treba se samo sjetiti da bez tih malih, na oko besmislenih, djelica nema ni 10:ke...

24.12.2007.

Strong mint

Sjedim i nesto kontam.. kako to da u eri kompjutera, dna, genetike i sl. brodovi (koji su takodje vrlo napredovali i imaju radare cuda jada) jos uvijek parkiraju uz pomoc sidra. Sidro je kako svi znamo komadina metala koja (uz dio srece!) treba da se zakaci i najradje "zapne" negdje na dnu i onda eto, fino,  nas brod ne mice. Kolika li je kazna za pogresno parkiranje? Mora da je veca od osobnog automobila. Imali pauk za brodove? Sta ako je pauk 300x manji od nekog teretnog razaraca.. srecom titula mi nije admiral pa mogu mirno da predjem na nesto drugo...

U mojoj maloj kolekciji muzike koja broji nekih 50-ak hiljada mp3-ova ponekad se osjeti takav vonj ustajalosti da je to za nevjerovati. Kako se samo brzo zasitim muzike to je bas a matter of concern. Skinem neki novi album, neki novi bend i zadovoljan 7 dana. Pa se nekad kao sad, vratim na neki klasik kao recimo sad slusam lenny-a njegov five album, bravo lenny. Zadnjih dana odmaram i nesto mi cudno. Stara mi vazda govori: Sine odmaraj malo vise,  a sto mi vise ona to govori to ja imam osjecaj da ja nista ne radim. Zadnji post sam napisao prije 3 mjeseca tipa i to kaze nesto o mojoj uposlenosti. Naporna jesen bi trebala da rezultira necim i rezultirala je. Novi posao - odlican potez. Vec sam se ustalio i dobro mi je. Jos uvijek imam i stari posao u finom maniru nekoga ko je the worrying kind. No stari posao je buffer kada mi se radi nesto gdje iskljucim mozak i samo idem okolo i do my thing. Novi posao je zanimljiv, tezak i izazov. Puno se "produktiviralo" ovu jesen i kruna tog zalaganja je dva dobra koncerta i dva putovanja. Izdvojio bih ryan adamsa kojeg sam slusao drugi put, po obicaju on je bio totalno svoj i odsutan od publike i najradje bi ga covjek udario necim. Ali he deliveres cim otvori usta i zato mu oprastam. Chillao sam na oxford street-u  jednu sedmicu i eto me u sarajevo uskoro. Danas je tj sutra  bozic i trebao bih uzeti telefon u ruke i cestiti par prijatelja i usput najaviti svoj dolazak. Maloprije mi dodje jedan dedo mraz sa kesicom cokolade - circa mu je 26 god. Izgleda sa napredkom tehnologije i medicine, deda se nekako uvalio u podmladjivacki tretman u nekoj klinici na polu (sjevernom ili juznom hladno je kako god okrenes).

Drvo ispred mog prozora je napokon totalno ogolilo pa vidim ulicu kako treba sto mi daje osjecaj da zivim u centru nekog grada. Vise buke od auta ali osjeti se puls ulice - hehe kakva glupost. Deda mraz hoce da startamo bend, on by the way ima glas na koji bu mu i veliki ryan rekao - svaka cast dedo! No pitanje je koliko je realno da ovaj ozbiljni differisimo nanovo hoda okolo po probama i koncertima. Klise za kliseom ali ipak :  mislim da sam too old for that crap. Ko ima vremena za show biznis kad svi znamo gdje lova lezi - u kasinu i bankama. Ohladice mi se kafa, odoh odmarati(dakle ne raditi tezak posao sjedeci za kompom).

Sretan Bozic dragi moji(e)!
Svrbi me desni dlan sta je ono - potrsit cu ili dobiti pare? Mozda da se kladim na nesto?

21.09.2007.

Walk idiot walk

Sta danas pokusavam reci (sebi naravno u prvom planu) je tema posta. Ako se sjetite mozete se eventualno sloziti sa mnom da vam se bar jednom desilo da kada u necemu ne uspijete(sta GOD to bilo) pokusavate opravdati dati neuspjeh slicnom tezom: "da sam htio/la mogao/la sam  ja to...". Sa jedne strane to je pravo lame, stvarno sta to zapravo znaci? Pa kad si mogao/la sto onda nisi? E sad, nije poenta (bar ne danas) u samom (ne)uspjehu. Ne broje se uspjesi na taj nacin. To sto u ovom slucaju anulira egotrip je zapravo sâm egotrip. Sta pokusavam reci? Da, ako znas (ne mislis nego potvrdjeno rezonujes) da jednu takvu stvar mozes uraditi jer si recimo nekad prije to uradio, dont take it too hard on your self. Dopusti si jednu banalnu frazu poput gore spomenute. No ne zaboravi da ipak nisi uspio/la, sto ce reci budi spreman priznati. To je sve. Onda je ok.

Vremenom promjene nametnuse ovaj blog kao neku vrstu komunikacije sa svima koji citaju moj blog a uz to me i poznaju. Kako zbog svog nacina (trenutno ako nista drugo) ne stizem da se druzim na jedan ili drugi nacin sa svim prijateljima dobro dodje i blog da sirim malo informacije. Za zainteresovane a kao i mali kuriozitet - to je upravo sto differo i znaci. Jedno od znacenja jeli..

Novi posao. Poceo prosli ponedjeljak. Veliki zalogaj cak i za super-maga-mocnu individuu kakav sam vam sam. Nervoza, stres, predrasude bjahu razbijene negdje oko rucka vec prvi dan na poslu. Bit ce dobro ja mislim. Dobar osjecaj ne treba potcjenjivati. Imam i novi mobitel heheh zamisli da je to kao neka novost. Na faxu prilicno mirno jer uzimam specijalizaciju sada i predmeti su stvarno zanimljivi a i idem samo 50% (samim  tim posao op.a.). Za one malo bolje upucene ne spominjem nargilu(e). Mozda zato sto ne stizem da konzumiram a mozda je i blago zasicenje na putu.. ko zna. Imam i jedan blog o tome ali nisam ga osvjezio maltene od stvaranja. Nova zanimacija mi je prekucavanje scrubs-trivia kviza (aplikacija na facebook-u). Mozda nisam spomenuo ali ja ne da sam fanatik nego hmmm nesto vise kad je scrubs u pitanju. Long live scrubs!!!

Sad mi je dosao drug i vrijeme za osvajanje ove dolazece petak-noci.


Noviji postovi | Stariji postovi

#Sectio Divina
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI FAVORITI

MOJI LINKOVI

Este libro no lo he leído,
por mucho que así lo quiera ..

slobodan prevod:

Da mi je unaprijed da znam,
a dzaba mi sve uprkos trudu...

* za druzeljubive
differo[kod]gmail[tacka]com

natuRe Divine

Neumoran je i sve prati
40561