#Sectio Divina

the moRe one knoWs, the less one beLieves

26.07.2017.

Siberia

Otvorih stranicu bloga i spontano skrolajuci procitah jedan dio tekstova ovog i mog drugog (starog) bloga i neka me kao (pozitivna) sjeta obuzme. Milion nekih misli se probudi koje su hibernirala zadnjih deset godina.
Prvo pomislih kako nema smisla pisati nesto ovde jer kao pripada nekom drugom vremenu. Sigurno sam u pravu. I onda naravno, hajde da nesto napisem. O cemu razmisljam nakon par dana, a inspirisan svojim ( pomalo ili ponaked 'popuno' djetinjastim) filozofiranjem? Time kako zavidim sebi 10 godina mladjim. Puno sam slobodnije razmisljao a znao puno manje. Jos jedna potvrda da je put zanimljiviji od cilja iliti finalne destinacije. Cak i ako je finalna destinacija relativna, tj. kao pit stop neki. Gledajuci sa te tacke, meni je uvijek put zanimljiviji. Draze mi danas kako sam grijesio trazeci nego danas kad manje grijesim ali i manje trazim. Jer se ponekad umislim da sam (stosta) nasao. Evo par recenica, i vec pocinjem da petljam. i zaplicem a u isto vrijeme pomislih kako sam uvijek zelio biti bolji pedagog u mojem baljezgarenju. Kad hocu, danas definitivno mogu. Ali uglavnom necu. Jer je dosadno tako. Nema neke potrebe da te ljudi razumiju kao da si dobro osmisljena reklama. Kad odmah dobiju tu poruku (oobicno jednu i to vrlo preciznu i konciznu) - onda je gotovo. Onda sve staje i nema nista do slijedece. Sunovrat. Zamisli da svi tako uvijek komuniciraju. A zapravo sve (ono 'pravo') se desava u toku komunikacije. Kad je poruka primljena i shvacena - it's all over.
...
Jos samo jedan izgovor da ne gledam u srednji ekran - pijem kafu i odmaram oci na ovom desnom. Pogledom ispod srednjeg da se prebacim na lijevi i promjenim pjesmu u slusalicama. Sound za odmor kaHveni: Monster truck - Don't tell me how to live.

25.07.2017.

Blast from the past

Bez ikakvog razloga ovog sivog dana otvorih ovaj blog. A sve samo da ne radim, dan se razvlaci kao med sa kasike. Elem iskopao sam karfiol, yeeii! I evo ga zakarfiolio se ponosno. Old school kakav sam vam, cak sam i odlucio danas da otkrijem sta je to pinterest, i eto nesto sam ceprkao tamo i sad kao imam neki feed. Jel' to iko zaista koristi? Nesto mi se cini da necu zagristi. Nevezano, trenutni sound je Andy Timmons, On your way sweet soul. Da je samo minut duza mogla bi mi pokriti put biciklom kuci.

29.09.2010.

Help desk

Nakon petominutnog guglanja ne uspjeh naci informaciju kako da napravim/udim ovaj box sa strane da automatski doda listu mojih favorita i kao najvaznije - updatira istu tako da stavi novo-osvjezeni blog na vrh.


Imali iko da zna kako?!?

09.02.2010.

BorderLine day

Eto, danas mi je rodjendan, sjedim na poslu, mrzim raditi kad mi je rodjendan. I pored svih ovih godina nikako da se naucim da druge ljude nije briga sto je meni poseban dan. Koliko im treba jos da shvate?

Heh, sretan mi rodjendan - ovako onlajn.

20.01.2010.

Cherry lane

Kupio sam nedavno radio iz 70-i neke na autopijaci - direktna reciklaza nakon rada lemilice od nekih 20 minuta. Eto ekoloska s(a)vijest je zadovoljena bar za malo.

***

Sinoc pogledah neki dokumentarac o covjeku koji zivi van vremena. Sve oko njega i njegov zivot kao da je film koji se odvija nekih 150 godina unatrag, sam proizvodi svoju hranu (sije, zanje, muze ..) nista ne kupuje ni prodaje. Totalno me obuhvatio osjecaj koji je ocito bio i cilj rezisera, skoro (ovo skoro je laz jer vec sam rekao gore 'totalno') da ne vjerujem da je ovaj covjek for real. Toliko je sretan kad se nesto jednostavno desi kao npr kad u polju nadje neki dio za konjska kola koji mu je ispao ko zna kad. Nema nikakve porodice niti direktne familije. Ne koristi nikakve elektricne masine i sve radi 'rucno'. Pravi pravcati Robinzon Kruso. Na stranu sto je jako lijep dokumentarac (filmski-lijep) podsjeca tako lako koliko je covjek lijen pod silnim uticajem okoline koja namece reference htio to - ne htio. Sve ovo zvuci jako zeitgeit-ovski znam, ali interesantno je koliko i neko ko to i moze da vidi - ubrzo i zaboravi. Vecina i ne vidi i samo nastavi dalje. Mene zabrinjava ovo prvo.

Apropo ovog prethodnog pasusa:

Bas kad sam mislio da ce me drzati malo ovaj utisak od sinoc (i za nadati se ucini laksim rano ustajanje na posao..) desi se (jutros!) slijedece: Na putu do posla slusam muziku na ipodu i sve me prenosi. Cekam da pocnu reklame?! izmedju pjesama. Razlog je jednostavan; toliko sam se brzo navikao na spotify da mi je to nametnut standard 'kako se slusa muzika'. I to u nevjerovatno kratkom periodu. I sve kontam kako me nervira taj sitni stres od reklama koje nikako da dodju (razumije se niti ne nezelim 'da dodju'), uhvatim se u razmisljanju sta to mene zapravo nervira.

Svasta. Odoh nasuti si kafu dok neko drugi nije popio(i tako se nastavlja ovo..) pheeeewww...

17.12.2009.

Odgovornost

ako bi se mogla sazeti zrelost u (dvije..) nekoliko rijeci, prva koja mi pada na pamet je odgovornost. Kao sto pasovic na svom blogu napisa: 'Ako Bog Da' za sve. SVE. Od kako je prosao ispit, novi posao (intervju recimo za isti), hocu li ove godine ici na more itd.. A zapravo je puno jednostavnije. Ili nije? Sjecam se u ta vremena kad smo isli na more sa 60km u dzepu. Moglo se ako si htio(la). A i tih 60km si nekako zaradio nisu dosle same od sebe (u velikoj vecini slucajeva). Isto tako i za sve ostalo. Svaki ispit koji sam znao sam i polozio, koji nisam - jah, nisam ni polozio. Iz tog razloga mi je tesko ici linijama manjeg otpora: korupcija, ako bog da i sl.. Onog dana kad sam napravio svoj vlastiti iskorak iz takvog bubble-a sve je postalo puno lakse (i od tad nikad nisam pao ni jedan ispit btw). Druga na koju me je inspirisao jedan kolega sa posla juce je snaga za oprost. Tako banalno a tako veliko. Koliko zapravo srecemo taj, eto da ga nazovem: fenomen? Po meni rijetko. Vecina ljudi nikad ne nadje srecu jer im uvijek nesto fali da se osjecaju kompletni. Za karijeriste i sl. je upravo ovaj segment skoro pa nedostizan. U ovom slucaju, kad razmisljam o zrelosti, ako mozes da OSJETIS da je sasvim normalno da se nekome izvines ili jednostavno oprostis za nesto i da osjetis nesto lijepo (nazovimo to sreca hehe) - na dobrom si putu.

To bi bio zajednicki sadrzilac mnogih stvari koje se diskutuju u svakodnevnici: nezaposlenost, arogancija, ignorantnost, agresivnost i sl. koje se pravdaju drugim terminom: balkanski mentalitet. Ja bih prije rekao balkanska kultura. Koje je samo specificna geografski i nista vise. Kultura i tradicija u mom svijetu je nista vise od koka kole i mtv-a. Kad smo bili djeca dosao mtv na satelitskoj. Wow. Svi gledaju mtv i snimaju spotove na vhs trake. Koka kola mjenja sprint i koktu (ne bas ali trend je trend). Danas je nesto drugo i sta prihvatis to je Tvoja kultura. Nisi se rodio sa kulturom i nista ne kaze da ces umrijeti sa istom.

Najstrasnija ideja je drustvo sa iskorjenjenom odgovornosti. To odgovara nasim politicarima tako sjajno da je bolesno slusati njihova mlaka objasnjenja zasto su stvari kakve jesu. A jedina promjena dolazi iz naroda - mada niko o tome ne prica pogotovo ne politicari. Kakva sjajno cuvana tajna. nevjerovatno (sa malim n).

07.12.2009.

Vjera u Zavjeru

Posudjena misao:
Nekim ljudima da bi im pomogao moras ih 'prevariti' da poslusaju savjet, da promjene nesto.

Totalno. Medjutim, ista stvar vazi i kad imas maliciozne namjere. E to nije jednako dobro. Klasicna goebbels politika. Realno najbrzi efekat je upravo ova metoda. Moglo bi se to postici i tvz. 'postenijim' tj 'otvorenijim' nacinima ali em je presporo em trebas izdrzati ljudsku glupost i ignoranciju. Lose. Puno mi se politickih misli mota po glavi u zadnje vrijeme, posmatrajuci komentare na nasim 'portalima' (kada budu imali vise autorskog rada a manje copy paste-a onda mozda i maknem ove apostrofe). Ko stoji iza ovih komentara? Odredjena grupa ljudi? VRLO odredjena? Sve se slaze, a sto bi drHouse rekao svi simptomi se mogu objsniti ovom 'bolescu' tj dijagnozom. Namjera je jasna, znaju svi ali nekako ignorisu situaciju sa vladajucim partijama i 'pokusajem' etabliranja 'novih' na racun lakovjeronog i 'kratkog-fitilja' naroda. Najvise mi licno smeta ignorancija ljudi kada se (vrlo lako, cesto, precesto) koriste termini mi kontra vi. Pobjesnim kada 'osoba' (znam da pretjerujem sa apostrofima ali sta cu kad ih ne shvatam za ozbiljno) poput D.Majkic svaku drugu recenicu pocinje sa Mi pritom ne misleci na svoju partiju. Zalosno je vidjeti i iskusiti tu politicku (prljavu) retoriku na nasem narodu koji (nece) nista ne vidi dalje od svoje ulice i prvog komsije. Odbrana i zastita bolesnih politickih ciljeva i metoda u licnu korist je dobrano koristena od ranih devedesetih i ulazi u svoju 3-cu dekadu a niko nista. Nije li to cudno? Da se nije formiralo tijelo ljudi koji distinktno osudjuju pa makar u privatnosti svoga kruga? Naravno da pojedinci postoje ali to su pojedinci pa cak i grupe koje nemaju nikakvog politickog interesa niti koristi. Mozda (vjera+poznavanje) postoje i pozitivnije grupe, koje rade na tome da se nesto poduzme. Rade tacka. I stvarno se nadam da ce napraviti efekat koji toliko iscekujem da vidim pa makar u tragovima. Uskoro ce izbori pa da vidimo kakve ce biti reakcije tromog politicki silovanog naroda.

Medijsku ulogu necu ni spomenuti osim jednog usput-budi-hraknutog: pljuc.

25.11.2009.

Ha!!

mislio je Internet da ce me zajebati tako sto mi je ukinuo slike.. vraga.. iskopah ih jutros i bas u nekom retro maniru vracam svoj stari karfiol na svoje mjesto. Kontam kako, ako ga ne nadjem mogu staviti nesto drugo, medjutim na ovom blogu necu slike generalno a tu sam 'odobrio' sâm sebi i to je dosta. heheh odlicno. Sad sve izgleda kako treba, cak sam i skontao kako funkcionisu ovi favoriti (po p.s.-u a ne old school).

24.11.2009.

Sarajevo-x

sa malim x. Nikad nisam nesto posebno citao vijesti sa tog portala jer iskreno? nikad nisam smatrao da drze neki poseban nivo. Vijesti prekratke ocito copy-paste. Nista zanimljivo (pretezno) i vrlo ne-inspirativno. No, u zadnje vrijeme (jer procitam sve ostalo) znam otici koji put i procitati par stvari uglavnom vezano za jeli, Sarajevo i malo o fudbalskoj reprezentaciji. Sve je ok, ja nisam nesto posebno zainteresovan za sport i sl.

Komentari. Komentari na vijesti i artikle su tako losi da zapravo oslikavaju sustinski problem svega onoga sto necemo. Moj problem je sto ne vidim te ljude nigdje. Niti su to ljudi sa kojima se druzim, koje sam nekada znao, koji su dio bilo cega sto znam. Ali su tu. Neumoljivo su tu. Kao zohari koje ne mozes istrjebiti ni sa nagorim otrovom. Sta raditi? Ako ne moze otrov moze li se na neki lijep nacin? Ja se ne znam bas lijepo izraziti, grub sam i previse direktan to ti dodje kao neki otrov. Volio bih znati prenijeti misao na neki efektivniji nacin. Uvjek sam zelio vjerovati da je bitno introduce takve progresivne informacije ljudima koji ne znaju. Ali ne znam kako.

Uzgred budi receno primjecujem da na slicnim portalima u Hr u Sr takve stvari skoro da i ne postoje? Prva misao a zasto? Zato sto je atmosfera na tim forumima i portalima drugacija. Nedopustivo skoro da je prava rijec. A to mi se svidja jer se uklapa u prvo sto mi pada na pamet sto objasnjava ovaj fenomen: zrtveni jarac. Nedostaje jedan zrtveni jarac da se na jedan jednostavan - narodski prihvacen - obican - licemjeran - nedovoljan (meni) - nacin rijesi problem. Vidi kako je kod nas bolje nije kao u primitivnoj Bosni. I nije (bez obzira zasto). Dok se od nas ocekuje da stand up protiv tog jarchenja niko nista. Jer je pretesko.

Da pojasnim ovaj prethodni pasus sa zgodnom poredbom: Svaki put kad imate problem u grupi (svima se to desilo, za nadati se sve rjedje i rjedje) partner, prijatelj, kolega - uvijek postoji 'rjesenje' kada ili okrivljujete nekog trece ili opcenito serete o tom trecem. Recimo, nama je zajebano sa korumpiranim profesorima na univerzitetima ali 'na 'arane kako je sje'ano u Tirani?! Ovdje kod nas je mila majka. I onda kafa, vic i sve je bolje.

Sta je to?

24.11.2009.

Nove generacije

Samo da ne zaboravim sta mi je palo na pamet juce dok sam rucao:
Sjedim i jedem rucak, prevrcem gljive na tanjiru i cujem nekog tipa u svojim mladim pedesetim kako kaze " .. ah ta danasnja omladina, nisu oni kao sto smo mi bili..". Nervira me sto ne mogu da se sjetim kad treba sta ja zapravo mislim o masi stvari. A sa druge strane ne bih ni mogao samo odredjeni dio da nosim u glavi i budem zadovoljan tim. Elem, on je to rekao kriticki i ne-odobravajuci.

Sta bi bilo da jesmo isti? Naravno ovo se cuje i u Sarajevu i u New York-u ovdje gdje ja zivim i bilo gdje. Jedna od onih univerzalnih. Jedna od onih koja pokazuje kakav bi bio svijet da se nista ne mjenja, da se ne unaprijedjuje (spora) svijest mâsa koje, da se eto ne mjenjaju, i ne bi bile nista drugo nego masa. Strah od promjene je jednako zabavan (meni za promatranje) kao i strah od nepoznatog za nekoga ko vjecno spava i sanja isti san.


Stariji postovi

#Sectio Divina
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI FAVORITI

MOJI LINKOVI

Este libro no lo he leído,
por mucho que así lo quiera ..

slobodan prevod:

Da mi je unaprijed da znam,
a dzaba mi sve uprkos trudu...

* za druzeljubive
differo[kod]gmail[tacka]com

natuRe Divine

Neumoran je i sve prati
37066