#Sectio Divina

Nakon petominutnog guglanja ne uspjeh naci informaciju kako da napravim/udim ovaj box sa strane da automatski doda listu mojih favorita i kao najvaznije - updatira istu tako da stavi novo-osvjezeni blog na vrh.


Imali iko da zna kako?!?

Eto, danas mi je rodjendan, sjedim na poslu, mrzim raditi kad mi je rodjendan. I pored svih ovih godina nikako da se naucim da druge ljude nije briga sto je meni poseban dan. Koliko im treba jos da shvate?

Heh, sretan mi rodjendan - ovako onlajn.

Kupio sam nedavno radio iz 70-i neke na autopijaci - direktna reciklaza nakon rada lemilice od nekih 20 minuta. Eto ekoloska s(a)vijest je zadovoljena bar za malo.

***

Sinoc pogledah neki dokumentarac o covjeku koji zivi van vremena. Sve oko njega i njegov zivot kao da je film koji se odvija nekih 150 godina unatrag, sam proizvodi svoju hranu (sije, zanje, muze ..) nista ne kupuje ni prodaje. Totalno me obuhvatio osjecaj koji je ocito bio i cilj rezisera, skoro (ovo skoro je laz jer vec sam rekao gore 'totalno') da ne vjerujem da je ovaj covjek for real. Toliko je sretan kad se nesto jednostavno desi kao npr kad u polju nadje neki dio za konjska kola koji mu je ispao ko zna kad. Nema nikakve porodice niti direktne familije. Ne koristi nikakve elektricne masine i sve radi 'rucno'. Pravi pravcati Robinzon Kruso. Na stranu sto je jako lijep dokumentarac (filmski-lijep) podsjeca tako lako koliko je covjek lijen pod silnim uticajem okoline koja namece reference htio to - ne htio. Sve ovo zvuci jako zeitgeit-ovski znam, ali interesantno je koliko i neko ko to i moze da vidi - ubrzo i zaboravi. Vecina i ne vidi i samo nastavi dalje. Mene zabrinjava ovo prvo.

Apropo ovog prethodnog pasusa:

Bas kad sam mislio da ce me drzati malo ovaj utisak od sinoc (i za nadati se ucini laksim rano ustajanje na posao..) desi se (jutros!) slijedece: Na putu do posla slusam muziku na ipodu i sve me prenosi. Cekam da pocnu reklame?! izmedju pjesama. Razlog je jednostavan; toliko sam se brzo navikao na spotify da mi je to nametnut standard 'kako se slusa muzika'. I to u nevjerovatno kratkom periodu. I sve kontam kako me nervira taj sitni stres od reklama koje nikako da dodju (razumije se niti ne nezelim 'da dodju'), uhvatim se u razmisljanju sta to mene zapravo nervira.

Svasta. Odoh nasuti si kafu dok neko drugi nije popio(i tako se nastavlja ovo..) pheeeewww...

ako bi se mogla sazeti zrelost u (dvije..) nekoliko rijeci, prva koja mi pada na pamet je odgovornost. Kao sto pasovic na svom blogu napisa: 'Ako Bog Da' za sve. SVE. Od kako je prosao ispit, novi posao (intervju recimo za isti), hocu li ove godine ici na more itd.. A zapravo je puno jednostavnije. Ili nije? Sjecam se u ta vremena kad smo isli na more sa 60km u dzepu. Moglo se ako si htio(la). A i tih 60km si nekako zaradio nisu dosle same od sebe (u velikoj vecini slucajeva). Isto tako i za sve ostalo. Svaki ispit koji sam znao sam i polozio, koji nisam - jah, nisam ni polozio. Iz tog razloga mi je tesko ici linijama manjeg otpora: korupcija, ako bog da i sl.. Onog dana kad sam napravio svoj vlastiti iskorak iz takvog bubble-a sve je postalo puno lakse (i od tad nikad nisam pao ni jedan ispit btw). Druga na koju me je inspirisao jedan kolega sa posla juce je snaga za oprost. Tako banalno a tako veliko. Koliko zapravo srecemo taj, eto da ga nazovem: fenomen? Po meni rijetko. Vecina ljudi nikad ne nadje srecu jer im uvijek nesto fali da se osjecaju kompletni. Za karijeriste i sl. je upravo ovaj segment skoro pa nedostizan. U ovom slucaju, kad razmisljam o zrelosti, ako mozes da OSJETIS da je sasvim normalno da se nekome izvines ili jednostavno oprostis za nesto i da osjetis nesto lijepo (nazovimo to sreca hehe) - na dobrom si putu.

To bi bio zajednicki sadrzilac mnogih stvari koje se diskutuju u svakodnevnici: nezaposlenost, arogancija, ignorantnost, agresivnost i sl. koje se pravdaju drugim terminom: balkanski mentalitet. Ja bih prije rekao balkanska kultura. Koje je samo specificna geografski i nista vise. Kultura i tradicija u mom svijetu je nista vise od koka kole i mtv-a. Kad smo bili djeca dosao mtv na satelitskoj. Wow. Svi gledaju mtv i snimaju spotove na vhs trake. Koka kola mjenja sprint i koktu (ne bas ali trend je trend). Danas je nesto drugo i sta prihvatis to je Tvoja kultura. Nisi se rodio sa kulturom i nista ne kaze da ces umrijeti sa istom.

Najstrasnija ideja je drustvo sa iskorjenjenom odgovornosti. To odgovara nasim politicarima tako sjajno da je bolesno slusati njihova mlaka objasnjenja zasto su stvari kakve jesu. A jedina promjena dolazi iz naroda - mada niko o tome ne prica pogotovo ne politicari. Kakva sjajno cuvana tajna. nevjerovatno (sa malim n).

Posudjena misao:
Nekim ljudima da bi im pomogao moras ih 'prevariti' da poslusaju savjet, da promjene nesto.

Totalno. Medjutim, ista stvar vazi i kad imas maliciozne namjere. E to nije jednako dobro. Klasicna goebbels politika. Realno najbrzi efekat je upravo ova metoda. Moglo bi se to postici i tvz. 'postenijim' tj 'otvorenijim' nacinima ali em je presporo em trebas izdrzati ljudsku glupost i ignoranciju. Lose. Puno mi se politickih misli mota po glavi u zadnje vrijeme, posmatrajuci komentare na nasim 'portalima' (kada budu imali vise autorskog rada a manje copy paste-a onda mozda i maknem ove apostrofe). Ko stoji iza ovih komentara? Odredjena grupa ljudi? VRLO odredjena? Sve se slaze, a sto bi drHouse rekao svi simptomi se mogu objsniti ovom 'bolescu' tj dijagnozom. Namjera je jasna, znaju svi ali nekako ignorisu situaciju sa vladajucim partijama i 'pokusajem' etabliranja 'novih' na racun lakovjeronog i 'kratkog-fitilja' naroda. Najvise mi licno smeta ignorancija ljudi kada se (vrlo lako, cesto, precesto) koriste termini mi kontra vi. Pobjesnim kada 'osoba' (znam da pretjerujem sa apostrofima ali sta cu kad ih ne shvatam za ozbiljno) poput D.Majkic svaku drugu recenicu pocinje sa Mi pritom ne misleci na svoju partiju. Zalosno je vidjeti i iskusiti tu politicku (prljavu) retoriku na nasem narodu koji (nece) nista ne vidi dalje od svoje ulice i prvog komsije. Odbrana i zastita bolesnih politickih ciljeva i metoda u licnu korist je dobrano koristena od ranih devedesetih i ulazi u svoju 3-cu dekadu a niko nista. Nije li to cudno? Da se nije formiralo tijelo ljudi koji distinktno osudjuju pa makar u privatnosti svoga kruga? Naravno da pojedinci postoje ali to su pojedinci pa cak i grupe koje nemaju nikakvog politickog interesa niti koristi. Mozda (vjera+poznavanje) postoje i pozitivnije grupe, koje rade na tome da se nesto poduzme. Rade tacka. I stvarno se nadam da ce napraviti efekat koji toliko iscekujem da vidim pa makar u tragovima. Uskoro ce izbori pa da vidimo kakve ce biti reakcije tromog politicki silovanog naroda.

Medijsku ulogu necu ni spomenuti osim jednog usput-budi-hraknutog: pljuc.

mislio je Internet da ce me zajebati tako sto mi je ukinuo slike.. vraga.. iskopah ih jutros i bas u nekom retro maniru vracam svoj stari karfiol na svoje mjesto. Kontam kako, ako ga ne nadjem mogu staviti nesto drugo, medjutim na ovom blogu necu slike generalno a tu sam 'odobrio' sâm sebi i to je dosta. heheh odlicno. Sad sve izgleda kako treba, cak sam i skontao kako funkcionisu ovi favoriti (po p.s.-u a ne old school).

sa malim x. Nikad nisam nesto posebno citao vijesti sa tog portala jer iskreno? nikad nisam smatrao da drze neki poseban nivo. Vijesti prekratke ocito copy-paste. Nista zanimljivo (pretezno) i vrlo ne-inspirativno. No, u zadnje vrijeme (jer procitam sve ostalo) znam otici koji put i procitati par stvari uglavnom vezano za jeli, Sarajevo i malo o fudbalskoj reprezentaciji. Sve je ok, ja nisam nesto posebno zainteresovan za sport i sl.

Komentari. Komentari na vijesti i artikle su tako losi da zapravo oslikavaju sustinski problem svega onoga sto necemo. Moj problem je sto ne vidim te ljude nigdje. Niti su to ljudi sa kojima se druzim, koje sam nekada znao, koji su dio bilo cega sto znam. Ali su tu. Neumoljivo su tu. Kao zohari koje ne mozes istrjebiti ni sa nagorim otrovom. Sta raditi? Ako ne moze otrov moze li se na neki lijep nacin? Ja se ne znam bas lijepo izraziti, grub sam i previse direktan to ti dodje kao neki otrov. Volio bih znati prenijeti misao na neki efektivniji nacin. Uvjek sam zelio vjerovati da je bitno introduce takve progresivne informacije ljudima koji ne znaju. Ali ne znam kako.

Uzgred budi receno primjecujem da na slicnim portalima u Hr u Sr takve stvari skoro da i ne postoje? Prva misao a zasto? Zato sto je atmosfera na tim forumima i portalima drugacija. Nedopustivo skoro da je prava rijec. A to mi se svidja jer se uklapa u prvo sto mi pada na pamet sto objasnjava ovaj fenomen: zrtveni jarac. Nedostaje jedan zrtveni jarac da se na jedan jednostavan - narodski prihvacen - obican - licemjeran - nedovoljan (meni) - nacin rijesi problem. Vidi kako je kod nas bolje nije kao u primitivnoj Bosni. I nije (bez obzira zasto). Dok se od nas ocekuje da stand up protiv tog jarchenja niko nista. Jer je pretesko.

Da pojasnim ovaj prethodni pasus sa zgodnom poredbom: Svaki put kad imate problem u grupi (svima se to desilo, za nadati se sve rjedje i rjedje) partner, prijatelj, kolega - uvijek postoji 'rjesenje' kada ili okrivljujete nekog trece ili opcenito serete o tom trecem. Recimo, nama je zajebano sa korumpiranim profesorima na univerzitetima ali 'na 'arane kako je sje'ano u Tirani?! Ovdje kod nas je mila majka. I onda kafa, vic i sve je bolje.

Sta je to?

Samo da ne zaboravim sta mi je palo na pamet juce dok sam rucao:
Sjedim i jedem rucak, prevrcem gljive na tanjiru i cujem nekog tipa u svojim mladim pedesetim kako kaze " .. ah ta danasnja omladina, nisu oni kao sto smo mi bili..". Nervira me sto ne mogu da se sjetim kad treba sta ja zapravo mislim o masi stvari. A sa druge strane ne bih ni mogao samo odredjeni dio da nosim u glavi i budem zadovoljan tim. Elem, on je to rekao kriticki i ne-odobravajuci.

Sta bi bilo da jesmo isti? Naravno ovo se cuje i u Sarajevu i u New York-u ovdje gdje ja zivim i bilo gdje. Jedna od onih univerzalnih. Jedna od onih koja pokazuje kakav bi bio svijet da se nista ne mjenja, da se ne unaprijedjuje (spora) svijest mâsa koje, da se eto ne mjenjaju, i ne bi bile nista drugo nego masa. Strah od promjene je jednako zabavan (meni za promatranje) kao i strah od nepoznatog za nekoga ko vjecno spava i sanja isti san.

Da, istina je, ja sam teski fan filmova o globalnim virusima (think resident evil, 28 days after ..) i naravno zombijima svih vrsta (dawn of the dead...). Jednostavno su mi nekako u fazi sa mojom percepcijom sta je zabavno za gledati (naravno ne ekskluzivno no to nije ni poenta). Sad, dok sam bio u wc-u na poslu (totalno ne vezano ali eto) pade mi na pamet jedan moguc razlog zasto mi se svidjaju te teme. Vjerovatno sam u zabludi ali I'll giv it a traj.
Posljedica rata i silnog, ne samo ubijanja nego vise destrukcije i osjacaja nepravde, nemoci i sl. koje opet, vode ka nekakvoj teznji za ispravljanjem te nepravde, dodju ovi zombi filmovi kao idealno rjesenje. Kako? Pa fino. Kako sam ja pacifista (ogrizeni) nakon svog onog rata i sranja sto sam se nagledao (i pored toga sto me jos uvijek ali samo u glavi - nista se to ne vide 's vana' -trzaju petarde i sl.) ne mogu da sazvacem ideju o ubijanju drugog ljudskog bica. Cak ni teskih monstruma poput mladica, karadjica i sl (malo slovo..). Eh! Zombiji su nekako kao biljke cak i vegetarijanci mlate (biljke..). Kad bi, naravno na nekoj drugoj planeti (?!) bilo masa tih zombija, i ja sam nekim nad-naravnim mocima poslat tamo (citaj: alien, heroes, matrix..) da spasim kojekakve ljude, to bi mi cak bilo ok. Znaci priznajem osjecaj agresivnosti ali je prilicno izopacen (rekao bih na prilicno pozitivan nacin).

Da ja to pojednostavim malo, kad bi morao/trebao cini mi se da bih mogao ubiti ponekog zombija posebno sa nekim plazma/super-gun-om (ako ih ima na raspolaganju). Mislim da bi nekom psihijatru svanuo dan kad bi se zarovio u ovu moju glavu, ili cak samo da me malo slusa - recimo koji sat.
-- Treci dan nakon vakcine za ovu H1N1, i ruka me razvaljuje ali temperatura je prosla?! Boze sacuvaj, gdje ide ovaj danasnji svijet.. Utjeha je, kako doktor lijepo sroci, sto te vise obori vakcina a to bi vise stradao od same gripe..HM...

i made a li'lle tea if you know what i mea'
it's all right just keep on moving..
kasno je i dodjoh kuci poslije par piva sa cvrstom namjerom da nastavim raditi na projektu koji sam ranije danas zapoceo. Dodjoh, vidjeh, zapoceh i mahom odoh u drugu sobu za komp da nesto 'trazim po netu' sto mi je palo na pamet. Na nekakvom forumu se registrovah da bih mogao da odgovorim na nesto i iskoristih ovaj mejl koji koristim za ovaj blog (drago mi ime, padne mi na pamet kad mi zatreba kakav alias). Otvorih mejl da aktiviram akaunt za forum i pogledah da me je par ljudi dodalo u favorite i prirodno, otvorih blog i vidjeh da nisam pisao godinu dana.  Sad, ne bitno sta kako, niti trazim neki poseban razlog da shvatim sto nisam pisao, ali cinjenica je da nemam osjecaj da je proslo vise od godinu dana od zadnjeg posta (nekako mi se cini da sam ipak nekako 'aktivan' iako nisam ni reda napisao). Cini se da sam par puta cak i otvorio ovaj prozor 'novi post' i cak poceo nesto i pisati ali nista nisam zapravo dovrsio. Uvijek nesto prekine 'flow'..
No sad sam odlucio da cu napisati post pa makar. Cak sam si i pripremio mini nagradu za taj 'trud' gleda mi se nesto besmisleno pred spavanja a nova sezona dextera je onako taman za ovo doba noci. Smoki i pereci na stolu pred tv-om perfektna motivacija. Ali ne smijem to ni dodirnuti (iako sam extremno gladan) dok ne budem zadovoljan sa kolicinom slova u ovom prozoru.
Dosta vise sa ovim dosadnim uvodom. Nekad sam cini mi se spomenuo sta mi je ideja bila sa ovim blogom ali nikako da je i realizijum na bilo kakvoj skali. Osim na onoj filozofskoj/ljudskoj - djeli misli ne bi li svi bili bolji od tog medju-djeljenja : nekako ja vjerujem u to. Bilo kakvo znanje ako se prenosi multiplicira mjenja i razmjenjuje mora rezultirati u nekakvom boljem sutra ma sta to znacilo. Pogotovo na mikro-nivou drustava. Pisao sam milion puta o degenericnom nacinu 'biznisa' u nasoj nam zamlji gdje je zloupotreba znanja/sredstava postala skoro jedini nacin zarade (iliti profita bilo kakve vrste). Ja mozda licno ne mogu doprinijeti puno ali vise nego rado djelim to sto znam. Ljudi oko mene (van ovog alias'svijeta) znaju da se bavim kojekakvim cudnostima i steta je to ne podjeliti i skratiti vrijeme smirglanja skillsa onih koji mozda ne zele ni da se pocnu baviti necim od ciste predrasude da je to tesko ili komplikovano. Da budem (napokon) konkretan, moj zadnji hobi/zanimacija/izazov je pravljenje tvz. boutique gitarskih pedala/efekata. Ko ne zna o cemu se radi a gitarski efekti su mu/njoj bitni/zanimljivi pitajte slobodno. Uopste nije tesko a rezultati su (zavisno od ulozenog vremena/truda) stvarno fantasticni. Kao sto rekoh, kome je zanimljivo mislim da mogu ako nista pomoci oko motivacije a naravno i samog procesa kroz moje iskustvo. Recimo, da je meni neko rekao prije godinu dana da cu ja ovo raditi sad ja bih vrlo sarkasticno 'objasnio' kako je to uzaludno i besmisleno u ova nasa 'moderna digitalna doba'. Oh kakva zabluda. Kad sam bio mALI ustvari u vrijeme gimnazije nekad, sjecam se da sam pravio jednostavna pojacala i distorzije i cak zaradjivao pomalo na tome. hehe sjecam sam da sam 'usavrsio' nekakvu (sigurno ocajno loseg zvuka) distorziju koju sam u principu od nicega mogao napraviti za jedno vece i da sam je prodavao za 15 km. Boze sacuvaj. No eto, trebalo mi je vremena da se vratim ovome i totalno sam hooked up. Poslije posla zurim kuci da radim na ovome i vec razmisljam kako da pokrenem neki community na ovu temu. Ko ne cilja visoko..

Osim toga, ova voda na stolu se vec ugrijala a ruke ne osjecam.. kao da odnekle puse smrzoh se. Uhvatih se sam u sopstvenoj korupcijskoj obmani. Pokusavam da si objasnim da mi je hladno jer sam gladan i da mi je najpametnije da se ostavim ovog pisanja i da odem jesti smoki. Reagujem hladno i odlucno - ne. Kad osjetim da sam gotov sa postom..

Vidim gore ove reklame sa market.ba portala i sjetih se svojih rijeci prije 5-6 godina kad sam sa drugom pricao na temu 'sta bi se moglo pametno uraditi' u SA a pada pod domena nekakvih skillsa koje imamo i jedan takav market.ba (samo sto sam ga ja zamislio drugacije - puno jednostavnije zapravo) je upravo bilo nesto u sto sam bio totalno siguran da ce 'poklopiti'. No niko me nije ozbiljno shvatio. Opet, pazljivom citacu je jasno zasto to ja nisam sâm napravio. Poenta je da treba vjerovati (ma nemoj) osjecaju, onom prvom, i djelovati po ockham's razor principu. Zapravo ovako: vjeruj u sebe - tacka. Umara me ova prica sa ljudima koji su na pola puta ka depresiji (kazem jer sam bio tu) a zatvaraju sva vrata ka necem boljem. Sta hocu da kazem: Ako ti se cini, pri prvoj pomisli, da ces biti najsretniji ako prodajes grozdje na uglu ulice - ne slusaj mamu/tetku/cika saliha i zaboravi medicinski fakultet/arhitekturu/(zaboravio sam sta je ono cika salih govorio) - kad se probudis slijedeci dan (ili zivot for that matter) osjecat ces se bolje. Boli samo na pocetku.
Dosta - vidimo se uskoro.